Osvrt na Rotterdam SP juniora
01.09.2016. 14:12:03
| By:
Aspiriniks
S nekoliko dana odmaka odlučili smo se (ipak) napisati nekoliko rečenica o dojmovima nastupa „našeg“ osmerca na netom proteklom Svjetskom prvenstvu za juniore.
Odmah uvodno recimo da smo
pratili niz nastupa Krkinih veslača u posadama izborne vrste još od 1999.
godine i nakon što bi se nakon nastupa sve oduzelo i zbrojilo rezultati su bili
više-manje očekivani i proporcionalni (odgovarajući) prethodnim rezultatima godine u kojoj je SP održavano.
Valja reći i to da je u značajnom broju tih slučajeva bilo ovakvih i
onakvih kompromisa i da smo u i prije samog odlaska na SP znali biti
rezignirani upravo tim nezdravim kompromisima kojima je svatko tražio
sebe. Tijekom tih 17-18 godina bilo
je i plasmana, ili barem ravnopravnog nastupa s konkurencijom, koji su nas
ugodno iznenadili, a bilo je i onih drugih. Što reći za ovogodišnji 8+ u kojem
su veslali Frane i Luka?
Osmerac za SP bio je (napokon) sastavljen od
naša 4 najbolja dvojca, posada je u odnosu na EP u Litvi bila (barem nominalno)
pojačana, a u Litvi su već odveslali dvije vrlo dobre utrke. Predsjednik našeg
Kluba i član Uprave svjedočili su treningu osmerca u Šibeniku na kojem su
stekli dojam vrlo dobre posade, vidjelo se da ima neusklađenosti, ispadanja iz
ritma pojedinih veslača, problema s tehnikom, ali sve u svemu i usprkos
navedenom izgledali su sasvim dobro. Na završnim pripremama u ZG sjeli su i u
odličan čamac, radili su zajedno nekih 15-20 dana i zbilja smo bili optimisti
najavljujući lokalnim medijima borbu za ulazak u A-finale, ili prvo mjesto u
B-finalu.
Kao što se zna osmerac je zauzeo tek
6. mjesto u B-finalu i kad pogledamo zbog čega je tome tako možemo nabrojati
(karikiramo) 100 razloga, među kojima su i slijedeća 3:
-neusklađenost
tehnike veslanja na nacionalnoj razini pa smo tako u osmercu imali barem 3
različita pristupa izvedbi tehničkih detalja, a te razlike su se najviše
očitovale kad je bilo najteže veslati zbog vjetra u bok i valova;
-(uobičajeno)
kasno sastavljanje posade;
-veliko
oštećenje čamca pri transportu koje zasigurno nije povoljno djelovalo na moral
posade, a niti na brzinu (jer unatoč trudu Filippijeva stručnjaka rupa nije
bila sasvim pokrpana).
Gore navedenom dodajmo i konkretno –
podatke elektronike i mišljenja veslača/trenera. Dakle, daleko najbolju utrku
odveslali su zapravo kad je to najviše trebalo: u repesažu, u borbi za plasman
za A-finale. GPS kaže da su, uzimajući u obzir brzine svih 10 posada koje su se
u dvije skupine borile za ulazak među velikih šest, naši imali u prvih 1000
metara 9. vrijeme, trećih 500 3. vrijeme (3 stotinke slabije od Nijemaca – svjetskih
prvaka), a u zadnjih 500 5. vrijeme (6 desetinki slabije od Italije pobjednika
skupine). Trener Radečić kazao je našem predsjedniku da mu je Anton (Lončarić)
koji je ispred sebe imao elektroniku, nakon utrke B-finala rekao „… kad bi se
„uhvatili“ brzina je išla na 1,25, a
onda bi netko zapeo pa bi „padali“ na 1,35…“ Trener Radečić je rekao i da su u
samom B-finalu vladali za takvu CRO-posadu najnepovoljniji meteo-uvjeti, da su
se usprkos vjetru i valovima momci borili, ali bilo je puno ljuljanja i
zapinjanja. Svakako, kao zaključak možemo reći da je usprkos slabostima osmerac
bio konkurentan sredini svjetske vrijednosti i da ga nitko ni u jednoj u utrci
nije „pregazio“, ali da smo očekivali više – jesmo.
Na kraju, u svezi protekla 3
natjecanja spojena u jedno veliko SP, želimo istaći dvije činjenice: svaka čast
i sve pohvale gđicama Julii McCullough, Bruni Milinović, Izabeli Krakić i Arii Cvitanović
od kojih se malo očekivalo, a puno su postigle! Biti prvi u B-finalu četverca
„bez“ u konkurenciji 14 posada lijep je uspjeh! Bravo djevojke! Rezultatima
ostalih CRO-posada nismo se baš nešto bavili. Čuli smo mišljenje da se radi o
rezultatskom debaklu svih naših bez iznimke s čime se bez analize nastupa svake
posade teško unaprijed složiti. Međutim, svakako je važno istaći da se ne
trebamo zanositi svemirskim rezultatima Sinkovića i Martina i njihovih trenera:
to je neki drugi svijet, neke druge glave, fiziološka osnova, pristup, sustav,
povijest i što sve ne. Stoga valja biti sretan s uspjehom navedenih cura jer
njihov plasman jeste neosporan uspjeh.
