Kao
što smo već sinoć napisali, jučer je završeno 22. (69.) Hrvatsko veslačko
prvenstvo (HVP). Za one koji to ne znaju reći ćemo kako brojka 22 znači da se
radi o 22. nacionalnom natjecanju po redu od kada je neovisne Hrvatske, a 69. je
to HVP kad se u ukupan broj održanih prvenstava uračunaju i ona održana za
vrijeme bivše države. Novost je jedino da se od ove godine naša najvažnija
regata više ne naziva Prvenstvo Republike Hrvatske u veslanju, nego onako kako
smo to u uvodu napisali. Jezikoslovci kažu da je novi naziv pravilniji, a
uostalom takvim slijedom riječi se nazivaju i regate na razini Europe i
Svijeta.
Nakon
Olimpijade sva natjecanja u godini pomalo gube na naboju, jer je onaj pravi
klimaks već prošao. Međutim, danas završeno Europsko prvenstvo održano u Vareseu,
Italija, pokazalo je da i olimpijci (olimpijske posade) ipak nađu u sebi
dovoljno motiva za nastup na EP-u. Opširnije..
Završen je dan 3. na ovogodišnjem juniorskom SP u Plovdivu.
Danas, kao i protekla dva dana revno smo sjedili pred zaslonom računala i pratili
utrke u kojima su sudjelovale sve CRO-posade, a posebno smo se usredotočili na
nastupe Matije Vukovskog, Ive Krakića, Antonia Čoge i Josipa Laće. Svakog dana
je radila telefonska veza Šibenik - Plovdiv, pa se i na taj način i to baš očitanjem
podataka s GPS-a, među ostalim, pokušalo pomoći treneru Mimi, jer u Plovdivu
(EU?!) internet nije baš raširena pojava.
Danas su na regatnu stazu u Plovdivu izišle tri posade s crveno-bijelim kvadratićima. Najprije je nastupio 4+ koji je u svojoj skupini veslajući (razumljivo?) neambiciozno u cilj ušao kao poljednjeplasirana posada. Jasno nam je da u skupini s Novim Zelandom, ili pak Srbijom (Europski prvaci s Bleda) vukovarsko-osječka trojka nije imala što tražiti, ali zaostati u cilju 38 sekundi ipak je malo previše.
Potom su se na startu pojavili Antonio, Matija, Josip i Ivo. U skupini s euro-prvacima posadom Italije, četvrtima s EP-a na Bledu posadom Austrije, te momcima iz SAD-a kao nepoznanicom, krenuli su sa starta po sustavu "ajme meni što mi je ovo trebalo": sasvim bez ritma, a time i bez brzine. Na prvih 500 metara bili su posljednji u skupini. Italija je već tu pokazala da će u toj utrci biti gazda, Austrija malo za njima, a naši su se ganjali s Amerima. Nakon 500 metara biilo je to sasvim nešto drugo: naši i dalje, za 4-, imaju nizak tempo (34), ali sad već puno bolji prevaljeni put u sekundi. Na tisuću metara utrka je, barem što se tiče pitanja tko će morati u repesaž, bila odlučena. Naši su utekli posadi SAD-a i uporno se primicali Austriji koja im je, usput budi rečeno, na Bledu bila potpuno nedohvatljiva. Budući da se tako rano već sve znalo ostalo je za dovršiti posao do kraja: u tempu 33 ući u cilj, bez bilo kakvog posebno velikog napora. Po dovršetku utrke učinilo nam se zanimljivim pogledati prolaze svih 13 posada (nema najavljenih Grka) na 1000 metara i završne rezultate: i s tako kilavih prvih 500 naši su na pola staze imali 7. vrijeme, a na kraju su ostvarili ukupno 6. rezultat. Naravno, to je samo statistika koja u eliminacijama i ne znači mnogo, ali eto vrijedi zapamtiti.
Iza 4- na svoju utrku su odveslali dečki iz 4X. Što je trebalo, to su i postigli - idu dalje u četvrt-finale bez suvišnih repesaža.
Iza nas je još jedno ovogodišnje,
sedmo po redu, veslačko natjecanje na kojem su sudjelovali krkašice i krkaši i
to ne bilo koje natjecanje! Kao što je to i vrapcima po krovovima poznato,
početkom lipnja, već 15 godina uzastopno, u Zagrebu se organizira međunarodna
veslačka regata koju malo tko zna pod njezinim pravim nazivom (a ima 3 naziva,
ako se ne varamo), već je u čast najstarijeg aktivnog veslača u Hrvatskoj, zapravo
jednog od živih simbola veslanja u našoj zemlji, gosp. Julija Boroše nazivamo Jumbovom regatom.
Danas je u hramu svjetskog veslanja održan zadnji čin klaonice
nazvane "Final Olympic Qualification Regatta 2012. Lucerne". Kao što
to obično biva na kraju svakog nadmetanja mali broj sretnih pojedinaca i posada
ostvario je svoj san osvajanjem medalje, a ovog je puta ta medalja, osim
uobičajenih lica i naličja imala i ulogu propusnice prema Olimpijadi u Londonu.
Nakon
2012 WCp održanog u Beogradu još jednom moramo i želimo uskliknuti: bravo
Valente, bravo Damire, bravo Martine, bravo Davide, bravo Nikola! Opširnije..
