Regatom u Lucernu završen je
ovogodišnji svjetski veslački kup. Hrvatska je u jednom od središta svjetskog
veslanja, na mitskom jezeru bogova, bila zastupljena s (ne)očekivanih 6 posada
i to s skifistom, dva muška dvojca,
četvercem bez i scull i curama u dvojcu. Počinjemo s najboljima, a to su neovisno o
današnjem porazu naši dečki u 4X.
Nakon druge regate "Samsung
World Rowing Cup" održane u Hamburgu moglo bi se reći - nismo vidjeli bilo
što što nismo znali, ili bar pretpostavljali, već i ranije!
Čitav veslački svijet ovog dijela
Europe zna da se proteklog vikenda održavala 56. međunarodna regata na Bledu. Boje
Krke branili su Niko, Ivica i Leonard.
Eto, dočekali smo i tu dugo iščekivanu
Regatu "2011. Samsung World Rowing Cup I" na kojoj je Hrvatska
izborna vrsta bila, gledajući brojčano, sasvim solidno zastupljena i to ženskim
i muškim dvojcem "bez", muškim četvercem "bez" i
"scull", te osmercem. Što smo na "2011. SWRC 1" željeli
vidjeti, a što smo vidjeli?
Danas, u nedjelju 15. svibnja 2011. godine V.K. "Krka" je nakon 28 godina čekanja osvojila jedan naslov seniorskog prvaka Države. Podsjetimo, još daleke 1983. godine, kad se većina veslačica i veslača koji su nastupali na ovogodišnjem Prvenstvu RH u veslanju za seniore nije ni rodila, na Prvenstvu SFRJ održanom u Zatonu uzeli smo zlato u osmercu. Valja istaći kako posada upravo tog osmerca dobrim dijelom čini kadrovsku osnovu današnje Krke 21. stoljeća. Tu su Milan Radečić kao glavni trener Kluba, Dražen Crnogaća kao predsjednik, Željko Trzin kao istaknuti član Uprave i veslački sudac, Ivo Despot kao veslački sudac, te Janez Grbelja i Frane Juras kao oni koji su stalno tu. Posadu su činili još i Robert Baljkas, Ivica Jurković i Zdravko Huljev. Uz Klub kao veslački zanesenjaci bili su i oni koji su i danas neizostavni dio Kluba: Čedo Polak, Gojko Lambaša i Paško Škarica!
Kao što smo to već najavili, malo, ali odabrano, društvo iz našeg Kluba pohodilo je proteklog vikenda Zagreb radi nastupa nekolicine posada Krke na najjačoj domaćoj međunarodnoj regati "Croatia Open". Da podsjetimo, na put su išli Niko Bujas radi nastupa u 1X SMA (a možda i u dublu), Leo Šare i Ivica Ban radi nastupa u 2-SMB (a možda i u kakvom četvercu), Josip Laća i Antonio Čoga radi okušavanja spremnosti u 2XJMB i (Antonio) u 1XJMB, te Antonija Papak radi natjecanja u 1XJŽB. Nabrojenu šestorku vodio je trener Radečić, a čitavo vrijeme od petka do nedjelje bili su tu još i Hrvoje i Vasozasve. Da, u subotu i nedjelju, radi aklimatizacije i stjecanja iskustva, na Jarunu je bio (i nije nastupio) i kadet Š. kao zadrti Krkin navijač.
Ona koja voli veslanje ustala se u gluho doba noći sa četvrtka na petak gledati finalne utrke na SP u Novom Zelandu. Srce je kucalo za naše momke, misli su htjele poravnati nemirnu površinu Karapira, a na usnama je bilo ono naše poznato: "Ajmo, 'ajmo..." Nakon odgledane trke srce je lupalo još jače, bila je to sreća jednaka onoj koja se osjetila u bronci osmerca iz Sydneya, srebru Siniše i Nikše iz Atene... jutros, po buđenju, opet je pogledala snimku kako bi vidjela da zlato nije bilo tek san. I nije bio san, jer i kad su se protrljale oči ostala je ista istina: Hrvatsko veslanje ima svjetske prvake!
